"Današnja pobjeda bila je svkako moja vrlo važna pobjeda. A vjerujem i jedna od mojih najvažnijih pobjeda u karijeri.

Prošla godina za mene je bila teška. Jedanaest sam mjeseci ostao bez turnirske pobjede. Puno je to odlaženja kući s turnira bez konačnog naslova. A često su me u mojim nastupima u konačnici zaustavljali i problemi s koljenima. Uistinu sam naporno, stoga, radio da ponovno stignem ovdje kamo sam stigao. Otuda i suze nakon današnjeg finala, i sve emocije...

Na ovogodišnjem Roland Garrosu kroz cijeli sam turnir bio nervozan. I to zbog toga što sam znao da na turnir dolazim u dobroj formi. I da imam sjajnu priliku ponovno ga osvojiti. No, za mene je danas bilo najvažnije da sam bio spreman igrati. Igrati moj najbolji tenis, mirno, i uživati u svakom poenu. Uspio sam, i zato je ovo za mene veliki dan. Je, Roland Garros je uvijek važan. Ali za mene je najvažnije, ako razumijete, da ja mogu igrati na svojoj najboljoj razini. Da sam zadovoljan svojom igrom, i zdrav na terenu. To je za mene osobno apsolutno najvažnije.

Jako sam, jako sretan što sam u životu dobio priliku ostvariti sve ove velike teniske uspjehe sa samo 24 godine. Nikada, ali zaista nikada, niti u mojim najluđim snovima, nisam mogao sanjati da ću tako nešto postignuti u svojoj karijeri. Da, sve u svemu, život je svakako do sada bio jako dobar prema meni.

Ne, ne mislim da sam najveći tenisač na zemljanoj podlozi svih vremena. I ubuduće ću od sebe samo nastavljati davati ono što najviše mogu. Pa kamo me to već odvede. Tvrditi da sam najbolji svih vremena - to bi bilo maksimalno arogantno. I to od mene nikada nećete čuti. Jednom, kada završim karijeru, neka se pogledaju moji rezultati. A o tome jesam li najveći svih vremena, ili nisam na zemlji - o tome će ipak suditi neki drugi ljudi. Ja sigurno ne..."